Patricia Cornwell: Scarpetta

Scarpetta

Dr. Kay Scarpetta pozvana je u New York pregledati ozlijeđenog pacijenta koji je smješten na zatvorskom odjelu forenzične psihijatrije u bolničkom centru Bellevue. Riječ je o Oscaru Baneu, mogućem osumnjičeniku za ubojstvo Terri Bridges, njegove djevojke. Problematično je to da se Oscar sam prijavio u bolnicu, da je tražio da ga pregleda dr. Benton Wesley, u nadi da će preko njega doći do njegove supruge. Navodno, Kay Scarpetta je jedina osoba kojoj se Oscar usudi vjerovati.

Očito je da je Oscar ozlijeđen i paranoičan, a vjerujući kako će ga Scarpetta štititi zbog povjerljivog odnosa liječnik-pacijent, on joj se usudi ispričati svoju priču. Naime posljednjih nekoliko mjeseci netko ga prati, a on je uvjeren kako mu neke osobe žele upravljati mislima. Tu je i Oscarovo uvjerenje kako Scarpetta poznaje njegovu djevojku, a što Scarpetta izričito niječe. Scarpetta je prilično uzrujana, te ubrzo uviđa nekoliko laži o kojima zasada ne smije govoriti istražiteljima. 

U isto vrijeme na internetu djeluje tračerska web stranica na kojoj se objavljuju uznemirujući tračevi o Scarpetti i istražitelju Marinu. Ubrzo se otkriva kako je Terri žrtva serijskog ubojice, a Oscar je pod sve većom sumnjom. Dodatno, kako nije bio službeno optužen ni za što, napustio je Bellevue, nitko ne zna kamo se zaputio, a najnovija žrtva je otkrivena. Čini se kako je žrtva bila nekako povezano s tom web stranicom.

To bi bila moja skraćena verzija sadržaja ovog šesnaestog slučaja dr. Kay Scarpette. Jako mi se sviđa stil kojim Corwell piše. Jednostavan je, razumljiv, nije mi naporan, već zanimljiv, a nije senzacionalistički. Ne niza samo prljave detalje. Naravno, ima i toga, ali ne samo. Osobno, ne volim ih. Pratimo jednu priču i nema potrebe šokirati nas burnim preokretima u radnji jer je priča zanimljiva i bez tih stvari. I najzad pronalazimo ubojicu, možda i prije kraja romana, te zadovoljavamo potrebu za pravdom.

Ukoliko niste čitali prethodne slučajeve preporučila bih da se suzdržite od čitanja ovoga. Ovaj roman u nekim dijelovima referira na prošli roman koji je završio brutalno i ostavio me u uvjerenju da je jedan od glavnih likova počinio samoubojstvo. No čini se kako smo ja i mnogi ostali pogriješili uzimajući zdravo za gotovo tu pretpostavku. Kao što smo znali pogriješiti misleći da je Benton ubijen, da bi nakon nekoliko romana oživio, jer je bio u programu zaštite svjedoka. 

Dobro, sad pišem o svim slučajevima. No, htjela sam još jednom napomenuti kako je bolje pročitati cijelu seriju od prvog nastavka i tako redom. Negdje na sredini serija se bila pokvarila, bilo je to onda kada je Cornwellica prestala pisati u prvom licu. Odonda je serija o Scarpetti pala u mojim očima. Ovim romanom se donekle iskupljuje.

Četiri su glavna lika od samog početka serije. Scarpetta je prva. Ona je forenzična patologinja. Benton Wesley je forenzični psiholog, inače vrlo uspješni profiler s kojim je godinama radila na istragama umorstva. Najprije je bio kolega, pa ljubavnik i sada napokon suprug. Lucy je Scarpettina nećakinja. Upoznali smo je kao malu štrebericu, pa problematičnu sveznalicu, a unazad nekoliko godina ona je i super bogata i pametna i sposobna i super štošta. Za mene je najnesimpatičniji lik cijele serije. I posljednji, ali ne manje važan je Marino, lik koji je trebao biti mrtav. On je detektiv koji je godinama uspješno surađivao sa Scarpettom, nekoliko joj je puta spasio život, godinama bio "potajno" zaljubljen u nju, a u prošlom nastavku je definitivno poludio i pokušao nauditi Scarpetti.

Ovi se likovi tokom vremena razvijaju, mijenjaju, griješe, kaju, slabe, jačaju, stare, a neki postaju zrelijima. Imali smo ih prilike upoznati i zavoljeti. I tako, ti se likovi ponovno okupljaju nakon Marinove velike pogreške i pokušavaju zajednički raditi. No mogu li to nakon svega što se dogodilo?

Ljubiteljima Scarpette, roman će se definitivno svidjeti.

Catherine Fisher: Kaznovar

Incarceron

Uf, oh! Nisam sigurna što bih mislila. S jedne strane roman mi je bio dosadan, a s druge strane radnja ima potencijala. Obzirom da je najavljeno snimanje filma, radije bih ubuduće prošetala do kina. I još nešto što me oborilo s nogu: nema anđela, demona, vampira, vukova, vukodlaka i koječega još. Dobro spominju se neki čarobnjaci, ali čini mi se da to ima više veze s tehnologijom.

Vrijeme radnje je naravno u budućnosti. Koliko daleko od naše, nemam pojma. Budućnost je tehnološki vrlo napredna, ali zbog nečije ideje svi se moraju ponašati kao da je vrijeme stalo i kao da tehnologija nikada nije ni postojala. Oni žive stojeći u vremenu par stoljeća prije našega doba. 

A sad, što je to Kaznovar? Kaznovar je futuristički zatvor iz kojeg navodno nema povratka. Trebao bi to biti idealan svijet, ali on je to odavna prestao biti. Problem je u tome da ljudi vani, u stvarnom svijetu, nemaju pojma da je ideja Kaznovara bila samo ideja, te da je odavna propala. Svejedno, Kaznovar i dalje postoji, a čuva ga nadglednik. Samo nadglednik zna gdje se taj zatvor nalazi i on jako dobro čuva svoje tajne. 

Claudia je kći nadglednika Kaznovara. Od rođenja je odgajana za brak s mladim princem, budućim kraljem. Ona je znatiželjna i inteligentna djevojka. Prije nekoliko godina njezin je princ poginuo pavši s konja, te se ona ne može pomiriti sa njegovom smrću i skorom budućom udajom za njegova mlađega polubrata. Claudia je uvjerena da su se riješili princa i poslali ga u Kaznovar. Ona svom ocu ukrade kristalni ključ koji bi mogao imati veze s Kaznovarom. Sad još samo mora pronaći vrata.

Kaznovar je pun bijede i neznanja. Ljudi unutra su potomci prvih stanovnika i ne znaju za vanjski svijet. Za njih, to su samo legende. No Finn, sedamnaestogodišnjak, uvjeren je da je nekoć živio vani i želi se vratiti vani. Jednoga dana pronalazi kristalni ključ preko kojega je moguće komunicirati s vanjskim svijetom. Tada je Finn prvi puta shvatio da vanjski svijet uistinu postoji i da to nisu samo njegove halucinacije. A sada kada je siguran u to, mora pobjeći sa svojom družinom. U tome će mu pomagati Claudia koja se nada pronaći svoga izgubljenoga princa.