Florence L. Barclay: Kroz vrtna vratašca

Through the Postern Gate

Roman Kroz vrtna vratašca još je jedan stari roman reizdan u Knjižnici Trnovačke Ruže naklade Ognjišta. Rekla bih da je to roman nevinašce, što i nije loše, jer premorena sam od bljutavosti koja mi se servira u novim ljubićima.

Guy Chelsea i Christobel Charteris glavni su likovi ovog romana.  On je njezin "mali modri dječak", a ona "tetka". On ima 26 godina, a ona 36. Već nekoliko dana je navraćao u njezin dom kako bi udvarao njezinoj nećakinji Mollie, bar je ona tako smatrala. 

No kada je nećakinja otputovala, stigao je Guy da započne opsjedu Christobel - Jerihona. Kako sam kaže, stupat će oko zidina Jerihona kao Izraelci sedam dana zaredom i sedmoga će mu se dana ona predati. Ona ga naravno odbije, no duboku u sebi svidi joj se njegova upornost. 

Roman star sto godina, pisan jezikom onog vremena. Provokativan za ono vrijeme, a opet tako čedan. Čitljiv, iako ga ne čeznem uskoro opet uzeti u ruke.

Guido Da Verona: Cléo, Robes et Manteaux

Cléo, Robes et Manteaux

Dobrostojeći grof Consalvo Malachia Gusmano Francesco Maria (za potrebe mog kratkog osvrta zvat ću ga Frank) prilično je neodoljiv ženama. Međutim postoji jedna nova žena u društvu u koju se zaljubio preko ušiju - Cléo. Ona je najbolja prijateljica njegove dugogodišnje poznanice Margot. 

Uskoro pada dogovor za čaj, a potom i druženje u stanu kod Margot. Budući da je Margot iznenada morala napustiti društvo radi nekog tajanstvenog posla, Frank i Cléo ostaju sami. Oni zajedno provode strastvenu noć, a ujutro na rastanku, Cléo uručuje Franku poduže pismo. Naime, Cléo je neovisna žena koja se ne želi zaljubiti, te pismu prilaže tisuću lira kao naknadu za užitak što joj ga je pružio.

Franka nikada nije uzdržavala žena i ovdje će se uplesti u nekoliko komičnih situacija. Prije svega mora vratiti dobiveni novac, a ujedno i pronaći svoju voljenu ženu koja je nestala bez traga. 

Riječ je o nekoliko dana opisanih iz perspektive ponosnog muškarca koji voli mnogo filozofirati, koji nema baš previše pameti, ali zato ima mnogo uspjeha sa ženama. Cléo je pak vrlo neovisna žena koja sa njime zbija jako dobru šalu.

Roman je više humorističan nego ljubavni. Kraj je naravno happy end. Ne vjerujem da će se svima svidjeti jer priča je pisana za čitateljsku publiku iz dvadestih godina prošlog stoljeća. Također postoji i filmska verzija iz tridesetih. Meni osobno, roman je bio simpatičan i čitljiv. 

Jane Austen i Seth Grahame-Smith: Ponos i predrasude i zombiji

Pride and Prejudice and Zombies

Vjerovala sam kako ovo ne može biti nimalo čitljivo i zanimljivo. Zatim sam se počela predomišljati, pa onda još jednom. Najzad sam naletjela na roman u knjižnici. Bila sam zaintrigirana i napokon odlučila da djelu dam pokušaj.

Roman je to smješten u Austeničinu svijetu uz dodatak zombija. Naime, Engleskom hara pošast u kojoj mrtvaci oživljuju i napadaju ljude. Sestre Bennet su majstorice u ubojitim vještinama borbe protiv zombija. Gospodin Darcy je također stručnjak po tom pitanju. Sve ostalo je originalna priča. 

Gospodin Darcy je jedan veliki ponosan oholica, a Elizabeth Bennett djevojka puna predrasuda koja redovito želi zadovoljiti svoju čast pomoću mačete. Većinom čitamo Jane Austen uz povremene dodatke o zombijima. Uz to u knjizi imamo i ilustracije naših junaka i zombija.

Eto, priča je to potpuno u stilu Jane Austen, uz povremeni dodatak zombija, i to doslovce. Priča, iako je parodija, čak ima i smisla. Bilo je zanimljivo, čitljivo i ne mogu vjerovati - ali svidjelo mi se. Ipak, originalnoj priči ovo nije ni do koljena. I još dodajem za kraj - priča bi mogla završiti na filmskom platnu.

Miguel Aranguren: Neprijatelj

La sangre del pelicano

Kad sam vidjela naslovnicu, a potom izdavača, jednostavno sam morala pročitati ovaj roman. Nije to uobičajeni triler, već triler koji u svom sadražaju sadrži nadnaravne sile, prilično je duhovan, kršćanski, a najviše katolički. 

U priči pratimo nekoliko radnji koje se odvijaju na različitim lokacijama u svijetu, naizgled nepovezane uskoro će biti povezane. 

Prva, rekla bih glavna radnja, smještena je u Rimu. Jedan župnik,  Albertino Guiotta, pronalazi u svojoj ispovjedaonici pisamce u kojem ga se obavještava da će netko biti ubijen u određenom parku u određeno vrijeme. Naravno, Guiotta hita do parka, no jedino što pronalazi je obezglavljeni leš kojemu je nemoguće uzeti otiske prstiju. U istrazi na scenu stupa postariji inspektor Luigi Monticone, koji  će trebati Guiottinu pomoć zbog demonskih predmeta koji se pojavljuju u istrazi. A tu su i nova ubojstva protiv crkvenih osoba.

U Parizu postaje sve popularnija sekta Glasnika novog svitanja, čiji je vođa Rakshasha. On čini čuda, ozdravlja i uskrišava, a uskoro počinje prijetiti papi. Novinarka Sophie Fromentin ima ga želju raskrinkati kao prevaranta, no ubrzo biva uvučena u njegovu igru u kojoj će biti iskorištena.

Zatim je tu Kina, Kanton. Jedan zapadnjak ulazi u taksi. Sve je tajanstveno. Saznajemo da je zapadnjak biskup koji dolazi ohrabriti neslužbenu crkvu u Kini. No vozač nije uvjeren u njegove namjere, naime on je kantonski biskup, a biskup zapadnjak propustio je dati mu tajni znak po kojem će se definitivno prepoznati. Lažni biskup ubija kantonskoga i odlazi u njihovu katedralu skrivenu u kući jedne udovice. Ondje se nalazi jedan kip Gospe s djetetom Isusom kojega je jedan kineski mučenik donio do Kine u ime pape, a mnogi kineski vjernici potajno hodočaste ondje. Njegov je cilj uništiti kip.

Onda je tu Španjolska, Granada. Prema jednom samostanu u klauzuri često se odvijaju provokacije. Najnoviji događaj se odnosi na ubijene bijele golubiće položene po čitavoj sakristiji. Časna majka vrlo je zabrinuta, a biskup se počinje prilično čudno ponašati. Ona uskoro naslućuje kako je biskupa zamjenio njegov brat blizanac.

I konačno, SAD, New York. Pratimo sastanak Ujedinjenih naroda. Predstavnica Kostarike u svome će se govoru hrabro usprotiviti liberalizaciji pobačaja. Nakon toga će biti naručeno njezino ubojstvo.

Mislim da sam napisala dovoljno o radnji. Za kraj, napisat ću citat rimskog inspektora:

"Nikada u mojemu dugome profesionalnom životu nisam naišao na sličan slučaj, u kojemu ulogu igra nadnaravno i sve otežava. Dok se ovaj čovjek nije pojavio u mojemu životu," energično je pokazao na oca Albertina Guiottu, "moji su se ubojice jedino brinuli da prekinu disanje svojim žrtvama, bez ikakvih mističnih maštarija. Motivi za ubojstvo su se uvijek podudarali s niskostima ljudskog bića - ljubomorom, zavišću, porokom... ali nikada se nisu miješali sa stvarima neba i pakla."

Mislim da se iz svega navedenog može zaključiti da li će vas zainteresirati ova vrsta trilera ili pak neće. Mene je itekako zainteresirala. Arangurenov stil pisanja je bio zanimljiv i jasan. Događaji su bili pomalo uznemirujući, a nekoliko povijesnih činjenica objasnio je u svom romanu govoreći o Sotoni i Crkvi. Da li je to baš tako kako on kaže, nećemo znati. No sve u svemu, poticajan roman.