Scott Turow: Pravne pogreške

Reversible Errors

Rommy Gandolph je prije deset godina proglašen krivim za ubojstvo troje ljudi. Osuđen je na smrt, a sada se približava datum izvršenja njegove kazne. Iako je prije deset godina priznao ubojstvo, sada tvrdi da je nevin. 

Po službenoj dužnosti njegov slučaj preuzima Arthur Raven. Njegov je zadatak utvrditi postoji li ijedan čvrsti argument za pošedu Rommyjeva života. 

Gillian Sullivan je sutkinja koja je osudila Rommyja. U međuvremenu je uhvaćena zbog primanja mita, te je nakon odsluženja kazne, odnedavno puštena na slobodu. Ona je ta koja Arthura upućuje na novoga svjedoka u slučaju.

Novi je svjedok Erno Erdai. On je smrtno bolestan čovjek, u zatvoru, koji odlučuje prije smrti očistiti svoju savjest. Zapanjujuće, on priznaje ubojstvo troje ljudi i namjerno podmetanje Rommyju. Je li to dovoljno za Rommyjevo oslobođenje?

Tužiteljica na slučaju, Muriel Wynn, te detektiv na slučaju, Larry Starczek, ne vjeruju ni riječi ovom novom priznanju. Kako vrijeme konačne odluke prolazi, na vidjelo izlaze nove činjenice. Jesu li istinite? Rijetko. I tko je ubio troje ljudi? Je li Rommy uistinu kriv, je li to Erno, ili netko treći?

Eto, u tome se ukratko sastoji radnja ovog romana prema kojem je snimljena serija Grijesi prošlosti sa Williamom H. Macyjem, Tomom Selleckom, Monicom Potter, Felicity Huffman & co. Seriju nisam pogledala. Samo spominjem, ako nekoga slučajno interesira.

Inače, priča je naporna i mučna zbog sporog razvoja radnje. Puna je lažnih iskaza, a previše upletenih je bilo ili još uvijek jest u zatvoru. Također, previše je tu afera. Čini mi se da su svi lagali i da svi još uvijek lažu, a za likove ne osjećam nimalo simpatije. Jedino što me privuklo je zaplet koji je vrlo brzo podbacio.

Merita Arslani: Anđeli će samo zaspati

Anđeli će samo zaspati

Roman Anđeli će samo zaspati, dobitnik je nadrage Kiklop za debitantsku knjigu godine. To je i bio jedan od razloga zašto sam je tako spremno uzela u ruke kada mi ju je mama dala, rekavši kako je roman dobar. Drugi je razlog to što već više od godinu dana nisam čitala nekog domaćeg autora. I tako krenem ja sa čitanjem, a roman je je zvučao obećavajuće i doimao se prilično drugačijim od literature koju sam čitala u posljednje vrijeme.

Katarina je žena od tridesetak godina, bolesna je i umire, no još uvijek to ne zna. Povremeno ima glavobolje, no sve to pripisuje umoru i ne obazire se na to. Danijel je Katarinin anđeo čuvar od rođenja. Njemu je povjeren zadatak da joj javi tu vijest i da je pripremi na odlazak. Naime, to je zadatak svih naših anđela. Da te čuvaju i prate od rođenja, a prije smrti - da te pripreme na nju. 

To je priča i ne mora sve djelovati savršeno. Preko nekih stvari mogu i prijeći. Ipak moram reći kako bi bilo divno da ti se javi anđeo i kaže ti da ćeš za tri mjeseca smrtno stradati u sudaru. Zasmetale su mi i ostale nelogičnosti u romanu. 

Kad umreš postaneš anđeo. Danijel je već nekoliko puta bio anđeo čuvar raznim ljudima. Ali, sigurno nije umro prije više od dvadeset godina. 

A onda su tu i ostali anđeli. Ako su čuvari su čuvari. Ne mogu ići naokolo i baviti se svojim poslom. Kao da je autorica uzela anđele čuvare samo zato što joj se sviđa ta ideja. Možda je mogla izmisliti neki drugi lik jer lik anđela je promašen i nije dobro osmišljen.

Onda je tu Katarinina najbolja prijateljica, inače nepovjerljiva i skeptična. Ona sve što Katarina kaže prihvaća kao istinu. Zar ne bi netko inače skeptičan, svome prijatelju koji tvrdi da mu je anđeo rekao da će umrijeti, rekao da je poludio?

Zatim su tu životne filozofije naše junakinje, koje ne bih nazvala pametnima, već nezrelima. A o njima se govori kroz gotovo svaki dijalog.

Ima nekoliko svjetlijih trenutaka u radnji, inače se osim ovoga glavnoga ništa i ne događa. Trebala je to biti dirljiva priča o umiranju, a svela se na Arslanine nezrele filozofije o životu.