Michael D. O'Brien: Dnevnik nevolje

Plague journal

Ovo je treći dio serijala Djece posljednjih vremena. Mnogo kraći od ostalih romana. Na dijelove i teži.

U drugom nastavku pratili smo događaje oko malenoga Arrowa i njegova spašavanja. No nismo znali što se uistinu dogodilo da je njegova obitelj bila toliko progonjena. Eto, Dnevnik nevolje to razjašnjava. 

Društvo iz Dnevnika nevolje nije demokratsko, već totalitarno. Država kontrolira medije, a čak je spremna oduzeti slobodu, šireći dezinformacije, optužujući bez suđenja i konačno zatvaranjem ljudi na nepoznata mjesta. Jednostavno se možeš izgubiti i nestati. 

Nathaniel je urednik lista The Echo u kojem zastupa neke svoje stavove koje ne odobrava kanadska vlada. S vremenom se toliko zamjerio vlasti da se našao na njihovoj meti, te je pokrenuta hajka na njega i njegovu obitelj. 

Roman prati događaje koji su prethodili Nathanielovoj nevolji, njegovom bijegu s dvoje djece, te najzad ga pratimo do trenutka njegova uhićenja. Uz brojne digresije, govori nam o prošlim događajima, uspomenama, te svojim promišljanjima.

Za kraj - dva citata iz knjige, koje bi Nathaniel mogao reći da se slučajno našao živjeti u lijepoj našoj Hrvatskoj:

Tada još nisam shvaćao, no u školi su im govorili protiv "vrijednosnih sudova", protiv homofobije, vješticofobije i čega sve ne, prije nego što su na pravi način shvatili kako je dobro biti moralno neizopačen i kako je opasno biti perverzan.

Sve donedavno roditelji su bili oni koji su dopuštali državi da im odgaja djecu šest sati dnevno - davali smo im djecu na posudbu, na povjerenje. A sada misle da mi njima moramo polagati račun zato što postupamo kao roditelji, i da oni daju djecu nama natrag na posudbu, na povjerenje.

Anti Tuomainen: Iscjelitelj

Parantaja

Radnja je smještena u Helsinkiju, u bliskoj budućnosti. Svijet kakav poznajemo više ne postoji. Zemlju je poharala ekološka katastrofa. Velik dio Zemlje je potopljen, kiša pada cijelo vrijeme, te ljudi odlaze na sjever. U svakom slučaju sve je puno nasilja, epidemije haraju, društvo funkcionira samo prividno. Ipak nekako-život ide dalje. 

U Helsinkiju se pojavio serijski ubojica koji sebe naziva Iscjeliteljem. Njegova je misija osloboditi društvo od uzročnika ekološke katastrofe, a to su razni bogatuni i njihove obitelji. Potraga za ubojicom se baš i ne čini. Policija nema sredstava za to.

Johanna je novinarka koja je istraživala taj slučaj za svoj članak, no onda je nestala. Njen zabrinuti suprug Tapani, pjesnik, kreće u potragu za Johannom. Putem će otkriti da Iscjelitelj baš i nije ono što tvrdi. Neki od njegovih poznanika, pa i sama Johanna kriju svoju prošlu povezanost s ubojicom. 

Nema ni okusa krvi, i draže mi je da ga nema. Bez daha, kako sugerira naslovnica, ostala nisam. Roman nije loš, no jednostavno mi nije sjeo. Sva sreća da je bio kratak.

Michael D. O'Brien: Posljednja vremena

Father Elijah: An Apocalypse 

Posljednja vremena je četvrti roman iz serije Djeca posljednjih vremena. Ipak sam autor napominje kako mu nije cilj stvoriti famu oko svojih romana. Roman se čita nešto teže od Pomrčine sunca. Kompliciraniji je. Nastavak, ali opet drugačiji. A u obilju fikcije koju čitam, znam prepoznati vrijedno djelo.

U prethodnom romanu, čitali smo samo nagovještaj priče o ocu Iliji Schäferu, karmelićanskom svećeniku. On je obraćenik sa židovstva. U svojoj je povijesti prošao kroz mnoge kušnje. II. svjetski rat, holokaust, gubitak svojih bližnjih, a onda opet gubitak supruge i nerođenog djeteta, najzad i gubitak vjere. Živeći u Izraelu, bio je na dobrom putu da postane politički vrlo moćna osoba. Međutim, Bog ga je pronašao i odvratio od toga puta. On je sada rimokatolički svećenik, već dugi niz godina ponizan karmelićanin koji se uistinu iznenadi kada dobije tajnu misiju od pape.

Njegov je zadatak približiti se čovjeku koji bi mogao biti Antikrist i pokušati ga uvjeriti da odstupi od svojih planova prije no što odvuče svijet u ponor. Tako, krećemo s Ilijom na ovo teško putovanje u kojem ćemo sresti razne ljude, neke bolje, neke lošije, a O'Brien će nas počastiti obiljem poučnih dijaloga.

Na kraju, izdvojit ću nekoliko meni dragih citata.

Nazivali su Crkvu inkvizicijskom. Ali ovaj tiranin, začudo, nije imao ni policiju ni vojsku, ni bilo kakvu drugu svjetovnu moć, već je samo bio glas istine u savjesti. 

Jesu li je zato toliko mrzili? Zato što je bila glas istine u savjesti koji su drugi shvaćali kao prigovaranje, a ako krivci nisu mogli istrpjeti osjećaje krivnje, naposljetku su morali ušutkati onoga koji im prigovara.

O nama u čitavom svijetu govore kao o glavnom kamenu spoticanja između čovjeka i općeg napretka. Krivnja za sve društvene probleme svaljuje se na neodgovarajuću populacijsku politiku, a mi smo, naravno, protiv svake politike koja unižava vrijednost osobe u korist "ljudi".

"Ti želiš biti svetac, Billy. Ali, ti želiš biti svetac na način koji tebi odgovara. Tebi su potrebne veličanstvene pobjede koje bi ti želio postići svojim mačem; osobito su ti potrebne pobjede nad tvojim vlastitim slabostima i nedostacima."

"Tko je svetac? Onaj koji je poslušan Bogu u svojoj slabosti ili onaj koji od Njega zahtjeva da ga opskrbi svim mogućim kvlaitetama prije nego što krene na svoje životno putovanje?"

Sue Townsend: Žena koja je legla u krevet na godinu dana

The Woman Who Went to Bed for a Year

Prije tri dana završila sam sa čitanjem romana i već sam zaboravila ime glavne junakinje. Ona ima nekih pedesetak godina. U braku je s Brianom već dvadesetak godina. Majka je super inteligentnih blizanaca Briana mlađeg i Brianne. Jutro kada blizanci odu na studij, ona se legne u krevet i više se ne diže.

Uskoro ćemo saznati nove pojedinosti. To je žena koju je suprug varao osam godina, najzad je i ljubavnicu počeo varati. Njezina su djeca genijalna, a opet poremećena. I ostali likovi su pomalo uvrnuti. To je OK, jer ne poznajem niti jednu osobu koja je normalna. Svi mi imamo ono nešto. 

Čitanje se svodi na ismijavanje uvrnutih likova koji okružuju Ženu, a ima ih podosta. O mnogima ćemo čitati i nešto otkriti, ali o njoj samoj nećemo znati ništa više nego na početku. Žena koja je legla u krevet na godinu dana ostala mi je misterija. Legla je. Zašto? Ni sama ne zna. Što radi? Leži i razmišlja. Okolina joj smeta. Navodno nije luda. Hm!?

I ja bih ponekada rado legla, ali nema šanse da bih ostala u krevetu. Čitajući ovaj roman, više nemam želju leći na duže vremensko razdoblje. Roman koji govori o ničemu. Svako toliko pojavi se neka smiješna stranica, ali nekako mi to ovoga puta nije bilo dovoljno da bi opravdalo vrijeme uloženo u čitanje.

Amélie Nothomb: Oblik života

Une forme de vie

Bila je ovo čudna knjižica. Da nije bila tako kratka, bila bih odustala.

Dakle, autorica piše u prvom licu. Ona je lik u ovoj priči. Ona je slavna spisateljica. Redovito prima pisma svojih obožavatelja, te često i odgovara na njih. Tako jednoga dani primi pismo Melvina Mapplea, američkog vojnika stacioniranog u Iraku koji traži samo malo razumijevanja. 

Uskoro će se razviti korespondencija koja će obuzeti Amélie. Melvin je stupio u vojsku jer je bio gladan. Nije očekivao da će otići u rat, ali eto - ondje je. Vojska mu je pomogla da stane na noge. Jeo je i napokon je došao na normalnu težinu. No s vremenom, od brojnih pritisaka u ratu, počeo se prejedati. I nije jedini koji to čini. Sad Melvin razlaže sve o svojoj debljini. Nakon nekog vremena, Melvin je prestao pisati,  a Amélie ga bezuspješno pokušava kontaktirati.

Kratka knjiga, brzo se čita, od samog početka sadržaj je sumnjiv. Ubrzo postaje dosadan. Tako sve do posljednje stranice kada sam se napokon malo nasmijala. E to je bilo nešto :D

J. K. Rowling: Prijevremeni izbori

The Casual Vacancy

Naslovnica uistinu bode u oči! Bila je to prava romančina. Naravno, pročitana samo zbog autorice. Ipak, nije to bilo loše čitanje. Samo što je potpuno drugačije od romana o Harryju Potteru. Iako se promovira kao roman za odrasle, vrlo lako bi mogao biti i young adult roman.

Pagford je naoko jedan idiličan gradić, ali kao i svako mjesto i ovo ima tajnu. Fields je pagfordsko silom nametnuto predgrađe. Ondje žive socijalni slučajevi koje bi mnogi Pagfordci rado proslijedili susjednome većem gradu. 

Barry Fairbrother je jedan od mlađih vijećnika u Pagfordu, podrijetlom iz omraženog Fieldsa. Možda je i jedini primjer osobe iz Fieldsa koja je uspjela u životu. Dakako, on se bori da Fields i dalje ostane pagfordsko predgrađe. Međutim, Barry je iznenada preminuo. Jedno je vijećničko mjesto upražnjeno i vrijeme je za prijevremene izbore. 

Moram napomenuti - nije ovo roman o izborima i politici. Čini mi se da je to samo privid, iako će problemi nastati kada započnu kandidature za upražnjeno mjesto. Najzad će biti samo tri kandidata, a iza svakog kandidata stoji njegova obitelj. Ipak, izbore ćemo pratiti samo u pozadini ove priče. U ovome slučaju, djeca će se pokazati kao vrlo značajan faktor u cijeloj priči.

U romanu, autorica progovara o nekoliko socijalnih slučajeva, ovisnostima, obiteljskom nasilju, bullyingu, psihičkim bolestima... Ukratko, navodi nas da poželimo razotkriti tajne njezinih likova. Likova ima mnogo. Priča je realna, nema magijskih rješenja. Kraj priče je tužan, beznadan. I u tom beznađu je autorica, po mome mišljenju, zakazala.

Rosamund Lupton: Poslije svega

Afterwards

Priča započinje Graceinim opisom sportskoga dana u privatnoj osnovnoj školi koju pohađa njezin sin. Sve je bilo savršeno dok škola nije počela gorjeti. Kada je Grace otkrila da je njezina kći Jenny unutra, utrčala je kako bi je spasila.

E sad zanimljivo je kako autorica postavlja radnju. Prvo, kada govori o događajima, obraća se Graceinome suprugu. Pa mu govori, ovo je sad napamet: "ti okrećeš glavu, odlaziš u čekaonicu...". Malo je čudno. Drugo, Grace i Jenny su u komi. One, odnosno njihove duše, komuniciraju. One promatraju što se događa, te nastoje otkriti što se dogodilo. 

Uskoro će se ispostaviti kako je požar bio podmetnut, a netko će pokušati ubiti Jenny.

Praktički ista naslovnica kao i u Sestri. Zanimljivo postavljena priča, a opet na mahove dosadnjikava. Sve u svemu OK. Kraj je prilično zanimljiv, tužan, pa opet sretan, te pruža određenu nadu.

Michael D. O'Brien: Pomrčina sunca

Eclipse of the Sun

Rijetki su romani vrijedni spomena, a ovo je jedan od rijetkih. Iako, da se razumijemo, na mojem ćete blogu naletjeti na sve i svašta, a često i ono što nije vrijedno. No o tome nekom drugom prilikom. Danas o Pomrčini sunca.

Roman je drugi u nizu kršćanskih apoliptičkih romana Michaela D. O'Briena, iz serijala Djeca posljednjih vremena. Nažalost, prvi roman kod nas nije preveden. Čini mi se da bi bio dobar uvod ovome djelu jer govori o događajima koji su prethodili Posljednjim vremenima,  a ujedno i o nekim likovima iz ovog romana.

Sam roman star je već nekih petnaestak godina, ipak bih dodala kako je zadržao na svojoj aktualnosti, a poprilično plijeni pažnju čitatelja. Za razliku od mnogih trilera, ovaj se ne usredotočuje toliko na iznenadnim preokretima u radnji. Oni mu nisu potrebni. A kao kršćanski roman u sebi nosi mnoštvo dobrih poruka. Primjerice jedna koja je bila za mene: moliti časoslov. Dok pratimo radnju susrećemo brojne kršćane, a nešto što je njima zajedničko je bila upravo molitva časoslova. I to je dobro jer napokon sam uzela časoslov u ruke. 

U romanu ćemo susresti mnoštvo različitih ljudi. Katolike, protestante. Svećenike, pastore i njihove župljane. Vjernike, nevjernike. Mlade obitelji s brojnom djecom, narkomane, časne sestre, ubojice. Policiju, tajne službe, novinare, političare. Međutim radnja se vrti oko dječačića Arrowa Delaneyja. 

U Kanadi smo, krajem devedesetih prošloga stoljeća. Arrowljev otac, Nathaniel se zamjerio kanadskoj vladi koja ga optuži da je oteo dvoje djece, ubio jednu osobu, te je najzad ubijen pri pokušaju uhićenja. Oteta djeca bila su njegova djeca, a ubijena osoba nije umrla od njegove ruke. Ipak, to je ono što javnost znade. 

Postoji i jedno obećanje. Nathaniel ima suprugu i još jedno dijete koje živi daleko u jednoj komuni. Nathaniel žarko želi da se Arrow i njegova majka vrate svojoj obitelji. Tu će zadaću dobiti otac Andrej. Uskoro će cijela zemlja biti u barikadama tražeći nestalu djecu i oca Andreja. Otac Andrej će imati mnoge providonosne susrete u potrazi za malenim dječakom. Kad pronađe Arrowa svojim će se očima uvjeriti kako policija uništava cijelo jedno naselje i ljude u njemu, a potom ubija časne sestre koje žive u samostanu u blizini. Jedino Arrowa uspjeva spasiti. Dalek je put do njegove sigurnosti, a na putu će se susresti s nebrojenim opasnostima. Doći će i vrijeme kada će biti uhvaćeni, doći će i vrijeme bijega, a i vrijeme rastanka. Neki likovi će proći mučeništvo, a neki će preživjeti. 

Uza ovu priču o dječaku osvjedočit ćemo se okrutnim ubojstvima nevinih, otmicama ljudi od strane države, medijskoj šutnji, odvratnim eksperimentima na djeci, raznim oblicima terora kojima država pokušava oduzeti ljudima slobodu, sa ciljem da se unište najslabiji, najsiromašniji i oni religiozni kako bi se uspostavio novi društveni poredak. U silnim nevoljama likovi će ići naprijed u silnom strahu, ali sa Gospodinom. 

Za razliku od brojnih djela koja čitam, ovaj nikako nije spadao u kategoriju zabave već istine. Autor u svom pogovoru navodi kako mu nije bila nakana predvidjeti budućnost. S druge strane govori o fiktivnim događajima koji se već sad zbivaju u stvarnosti. 

Na kraju ću reći da je ovo bila jedna divna knjiga. Uskoro počinjem čitati nastavak i nadam se da će nastavak biti dostojan svog prethodnika. 

Maeve Binchy: Poput zvjezdice

Star Sullivan

Star je najmlađe dijete u obitelji Sullivan. Nikad ne stvara probleme, svima želi sve najbolje. Tužno je da se svi svađaju. Njezina je obitelj u velikim problemima. Mama radi non stop, puca od umora. Otac prokocka što god zaradi. Najstariji brat sanja o zdravom životu. Starija sestra sve manje jede, a najmlađi brat neprestano upada u nevolje. Kad bi svi oni bili dobro, Star bi bila presretna.

Tako, jednoga dana Star povjerava probleme mladome susjedu. Čini se da mladić nosi nevolju, ali Star je svejedno zaljubljena u njega. Uslijedit će događaji koji će prodrmati Starinu stvarnost i najzad je vratiti u realnost, a isto to će učiniti čitatelju.

Poput zvjezdice je kratka priča. Zanimljiva, a opet je ne bih ponovno čitala. Mogla je to biti velika priča, da si je Binchy dala truda da je dalje razvije.

Jane Green: Obećaj mi

The Love Verb

Callie Perry živi vrlo sretnim životom. Ima muža koji često putuje, ali smatra kako to samo pogoduje njihovu braku. Ima dva preslatka djeteta, prekrasnu kuću, odlične odnose s obitelji i prijateljima. Što bi još više mogla poželjeti? 

Steff je Callina mlađa sestra. Vrsna je kuharica. Živi površnim životom i još uvijek se nije skrasila. Često mijenja dečke. Obično su to rockeri u usponu. Mason je Steffin prijatelj koji joj pokušava povjeriti svog psa na čuvanje kroz jedno godinu dana dok on boravi u Londonu. On je oženjen, ima dvoje djece. Iako trpi u braku, odlučuje ostati sa ženom kako bi držao svoju obitelj na okupu.

Lila je pak Callina najbolja prijateljica. Misli da je napokon pronašla ljubav svog života. On ima dijete iz prvoga braka i bivšu ženu koja ju izluđuje.

Tu su još Callini i Steffini roditelji koji su razvedeni već trideset godina, te vrlo rijetko komuniciraju.

Ono što će biti presudno za većinu likova iz priče su Calline jake glavobolje zbog kojih će završiti u bolnici. U vremenu koje će uslijediti otkrit će da je oboljela od raka, te da joj vrlo vjerojatno ostaje nekoliko tjedana života.

Autoričin stil je donekle čitljiv. Često ide iz sadašnjosti u prošlost. Tekst sadržaja na koricama je neistinit. Ovo je u kratkom vremenu, već treći roman koji nudi recepte. 

Ovaj Callin "savršen život" o kojemu sam pisala na početku me se uopće nije dojmio. Nisu me se dojmili ni odnosi o kojim autorica piše, niti olako shvaćanje braka, a najzad površno je prikazano ono najvažnije-smrt.

Međutim nisam ostavljena ravnodušnom, obzirom na bolest o kojoj autorica progovara. Roman je napisan u sjećanje na autoričinu prijateljicu koja je nedavno preminula od leptomeningealne karcinomatoze. To je bolest koja se pojavljuje u 5% slučajeva žena koje su liječene od raka dojke. Nadam se da sam to dobro prenijela.

Rak dojke je prečesta bolest u našim krajevima. Može se liječiti i uspješno se liječi ako se otkrije na vrijeme. U mojoj je okolini previše žena koje su oboljele od ove bolesti. Nažalost ima i onih koje su prerano izgubile život u ovoj opakoj borbi. Koristim priliku i podsjećam sve vas koji čitate ovaj post da napravite kontrolu. Jeste li znali da i muškarci mogu oboljeti od raka dojke (iako rijetko)? Također, statistike za Hrvatsku govore kako imamo daleko veću smrtnost od razvijenijih zemalja.

Cammie McGovern: Izravan pogled

Eye Contact

Priča započinje nestankom dvoje djece, autističnog dječaka Adama, te naizgled zaostale djevojčice Amelije. U školu je ubrzo pozvana Adamova majka Cara. Sva izbezumljena razmišlja kamo i s kim je dječak mogao otići. Međutim, pokazat će se da je Adam dobro, no njegova prijateljica je pronađena izbodena na smrt. 

Devetogodišnji Adam, autist jedini je svjedok ovog zločina. Budući da Adam nije mogao dati iskaz, u danima koji će uslijediti, njegova će majka pokušati saznati što se dogodilo. Cara neće biti samo njegov glas. Čini se da je nešto u njezinoj prošlosti mogao biti okidač za ovaj zločin. Pojavit će se nekoliko osoba iz njezine prošlosti. Zatim su tu djeca iz škole koja su znatiželjna po ovom pitanju.

Sve u svemu, bio je to neuobičajen triler. Autorica je i sama majka autističnog djeteta te uspješno to pretače u roman, radnju i likove. Na dijelove zbunjujuće, onda tako jasno, priča se razvija, bez nekih manijaka koji se stalno pojavljuju po raznim trilerima. 

Sve ima svoje objašnjenje, a njega nije uvijek lako prihvatiti. Podsjeća nas još jednom na svakodnevne nasilnike čije nasilje postepeno eskalira, a takvih ima sve više i više.

Patricia Cornwell: Scarpettin faktor

The Scarpetta Factor

Dr. Scarpetta cijelo je jutro naporno radila na obdukciji mlade Toni Darien. Za istražitelje je sve poprilično jasno, no doktorica sumnja kako je sve namješteno. Njezina nećakinja Lucy radi s tužiteljicom Jamie Berger na nestanku milijunašice Hanne Starr. Benton, Scarpettin suprug, brigu muči s jednom pacijenticom koja mu je poslala neumjesnu Božićnu čestitku. A Marino je posvuda, svojim istragama pomaže svima. Carley Crispin voditeljica je na CNN-u, koja će navečer ugostiti dr. Scarpettu. Emisija neće biti po volji doktorice, no uslijedit će neugodnija iznenađenja od toga. U stan će joj biti dostavljena bomba. Mobitel kojeg je ostavila bez zaštite nestat će. Uskoro će se uplesti i FBI.

Ukratko, stvari će se cijelu noć zahuktavati, neki će se likovi iz prošlih romana ponovno uprisutniti, neke će se stvari zakomplicirati, najzad će se sve povezati kad likovi pronađu riješenje ove slagalice. 

Ne mogu vjerovati da sam dogurala do 17. slučaja dr. Scarpette. Ipak, naučila sam se na bolju Patriciu Cornwell. 

Opet je napravila dobro istraživanje. Radnja se odvija u nešto više od 24 sata. Komplicirana je za pratiti, ali i dalje zanimljiva. Često se referira na prošle romane. Moj podsjetnik da se seriju čita od početka. Čak i ja koja čitam redom, imam problema sa praćenjem. Toliko toga sam pročitala. Ne sjećam se kada se što dogodilo. Uf! 

Likovi su, namjesto da su napredovali, nazadovali. Sve su gori i gori. Lucy je najgora. I dalje je razmaženo derište kojemu svi popuštaju i koje nije dobilo po guzici kada je za to bilo vrijeme. Voljela bih da je u narednim romanima netko dovede u red. Nekako su jadni ti likovi - doktorica, Benton, Marino, Lucy i Bergerica. Sposobni, obdareni, a tako nesretni. Baš tužno.

Janusz Poniewierski: Zgode, misli i anegdote Ivana Pavla II.

Kwiatki blogoslawionego Jana Pawla II.

Knjižicu sam dobila na poklon i baš je dobra. Sastoji se od zgoda, misli i anegdota, baš kao što kaže naslov. 

Autor u predgovoru napominje kako je riječ o drugačijoj književnoj vrsti, o "cvjetićima", što bi značilo pripovijesti s dušom. Nije da baš razmišljam o papi, ali ova knjižica me osvijestila koliko je ovaj papa svet. 

Knjižica je podijeljena na nekoliko tematskih cjelina, od mladosti, svećeništva, biskupstva i papinstva, te je obogaćena sa slikama, od početka do samoga kraja. Ponekad je tužna, ponekad smiješna, ali u sebi nosi jednu nit koja govori o svetosti ovoga tako poniznoga, a opet tako velikoga čovjeka. Proglašen je blaženim, a mnogi su u iščekivanju da se proglasi svetim. Eto kratko, ali mislim da je jasno :)

Veronica Roth: Različita

Divergent

Različita je prvi nastavak istoimene trilogije o mladoj Tris. Tris živi u neodređenoj budućnosti u kojoj je društvo nakon rata podijeljeno na pet frakcija. To su frakcije Nijekanja, Neustrašivosti, Učenosti, Iskrenosti i Dobrohotnosti. Svaka od frakcija ima neka svoja uvjerenja i teorije po kojima živi i kojima tumači održavanje mira.

Rekla bih da je to okrutno društvo. Djeca u dobi od 16 godina stoje pred testom sposobnosti koji će im otkriti kojoj frakciji pripadaju. Nakon toga će na obredu inicijacije sama odabrati kamo žele ići. Jednom kada odaberu nema više povratka svojoj obitelji, a inicijacija koja slijedi je poprilično opasna, neki ostaju odbačeni, bez frakcije, a neki umiru.

Tris pripada frakciji Nijekanja. To su nesebični ljudi koji nastoje zaboraviti sebe kako bi služili za dobrobit drugih. Na testu kojemu će pristupiti, pokazati će se da je Tris Različita. Ona ne pripada jednoj frakciji kao većina, već više njih. Takvi su ljudi skloni pobuni, stoga je njeno postojanje prijetnja za društvo, te će Tris morati tajiti ovu spoznaju. 

U inicijaciji koja će uslijediti Tris će donijeti odluku da pristupi frakciji Neustrašivih. To su hrabri i snažni ljudi. Ono što slijedi je period ulaska u frakciju, u kojemu će kao najmanja od svih uvidjeti, da to što je ona izabrala frakciju, ne znači nužno i njezino primanje unutar frakcije. Osim toga naletjet će i na neke makinacije. Naime, postoje neke frakcije koje su nezadovoljne svojim mjestom u društvu, te žele više. 

Ako se netko nada uskoro pročitati Insurgent, nastavak romana, neka zna da ove godine roman nije u planu za izdavanje na hrvatskom jeziku. A hoće li biti ikad? Tko će to znati? Što se tiče trećega dijela, ove godine se očekuje treći nastavak na engleskom.

Sve u svemu, zanimljiv roman, no šteta zbog prijevoda.

Maeve Binchy: Srce i duša

Heart and Soul

Ovo će najvjerojatnije biti moj posljednji roman Maeve Binchy. Ne zato što je loš, već zato što se nema više što pročitati, bar ne prevedenoga.

Radnja se vrti oko klinike za srčane bolesti u Dublinu. Ima hrpu likova, svi su nekako povezani s tom klinikom, neki više, neki manje, a neki su samo prijatelji nekoga tko radi na klinici.

Posebnost je ovog romana što ćemo susresti neke od likova iz prethodnih romana. Tu su uvijek dobro nam poznati Quentini koji vode renomirani dublinski restoran i koje redovito susrećemo u Binchynim romanima i o kojima odavno postoji roman. Nisu ga preveli, a čini se da niti nemaju namjeru prevoditi više išta od Binchy. 

Onda se pojavljuju Aidan i Nora iz Večernje škole. Ovoga je puta jedno od njih pacijent. I tu su još iz Snova Cathy Scarlet, Tom i Cathy u prolazu, Cathyn otac Muttie, ali i uvrnuti blizanci. Blizanci ovoga puta imaju malo veću ulogu i baš su duša romana. Smiješni i dragi.

Dobro, gornji likovi i nisu najvažniji. Ima ih još mnoštvo i neću ih sad navoditi. Imamo nekoliko ljubavnih priča i zanimljivu priču o svećeniku Bryanu Flynnu čiji je ugled poprilično ugrožen. Po meni je ovo bila baš zabavna priča.

Jojo Moyes: Tu sam pred tobom

Me Before You

Moje razmatranje će biti nepovoljno. Naime, duboko sam razočarana porukom romana, porukom ove tragedije.

Will Traynor je imućan mladić, pun života, sklon avanturama. No glava mu je na mjestu. Tako jednoga kišnoga dana, odlazeći na posao, umjesto da ode na svom motoru, iz opreza odluči otići taksijem. Ovdje će se cijeli njegov život promijeniti, jer će stradati u naletu vozila i ostati će paraliziran od vrata nadolje. 

Nekoliko godina kasnije njegova će majka angažirati mladu, veselu Lou Clark kao njegovu njegovateljicu. Will je očajan, misli da više nema razloga da živi. Ispočetka će biti nepodnošljiv prema Lou, no ona će ostati jer je njezina obitelj u teškoj financijskoj situaciji. S vremenom će se ovo dvoje sprijateljiti...

Dosada, nikako da se natjeram da napišem nešto o ovom romanu. U početku mi se roman jako svidio. Podsjetio me na film koji sam lani pogledala, Nedodirljivi, snimljen je prema istinitoj priči.

Autoričin stil bio je dobar, ali nigdje nije pisalo da će se roman baviti eutanazijom. Nije bilo ni naznake, a ja se unaprijed nisam raspitala. Nisam imala niti razloga za to. A kad kažem baviti eutanazijom, nije da obrađuje tu problematiku, da će je razmatrati. Ne, smatram da je autorica dala svoje površno viđenje i samo to. Sve ostalo je palo u vodu. I dobar joj je trik. 

Stvarno, bio je to nezaboravan roman jer nikada neću zaboraviti da ne čitam ništa više od Jojo Moyes. Nemojte nasjesti kao što sam ja nasjela. Na koricama su bila obećanja o besramno romantičnoj priči i o rupčićima. Da, rupčići, ali ne zbog njihove priče, već za moj nos jer sam prehlađena! Besramno tragično! Baš sam se naljutila. Jojo Moyes goodbye. >:/

Joseph Fadelle: Cijena obraćenja: Ispovijest bivšega muslimana koji je žrtvovao sve kako bi slijedio Krista

Le Prix À Payer

Cijena obraćenja istinita je priča o Mohammedu, iračkome muslimanu koji je trebao naslijediti svojega oca na čelu plemena. Pred njime je bio život bogatstva i moći. Međutim on je jednoga dana povjerovao u Isusa Krista.

Pri služenju vojnoga roka Mohammed je završio u sobi s jednim kršćaninom. Čvrsto se uhvatio zadatka da tog kršćanina obrati na islam. Ipak to se nije dogodilo. Mladićeva je vjera bila poljuljana i postepeno se obratio na kršćanstvo. 

Njegov problem je bio taj što je u njegovoj zemlji promjena vjere bila zločin. Pomagači obraćenicima su bili također u opasnosti. Kada se Mohammed vratio kući iz vojske, u tajnosti je tražio crkvu koja će ga krstiti i već tu je naišao na goleme probleme, jer ga niti jedna crkva nije htjela primiti. Ni vjernici, a kamoli svećenici.

Uskoro mu je obitelj namijenila mladu nevjestu. Nakon vjenčanja, godinama je odlazio iz kuće tajeći supruzi kamo ide. Kada joj je sve priznao ova je bila sablažnjena i pobjegla je glavom bez obzira. Ipak, nakon nekog vremena mu se priključila u želji za krštenjem. 

Potom su njegovi rođaci otkrili što je naumio. Najprije su ga isprebijali, a potom bacili u zatvor gdje je fizički neizmjerno trpio. I dalje je ostao ustrajan u želji za obraćenjem, a bez obzira na sve i dalje ga nisu htjeli krstiti. 

Najzad su on i obitelj pobjegli iz zemlje. Uspjeli su se krstiti, no rođaci su ga svejedno pronašli. Nakon duga nagovaranja i njegova odbijanja da se vrati sa njima, pucali su na njega i ostavili ga da umre. 

Priča je to o patnjama i poteškoćama koje je ovaj mladić pretrpio kako bi postao kršćaninom. Ostao je bez svoga nasljedstva. Trpio je progonstvo, zatočeništvo, odbačenost. Ostavio i oca i majku i braću i sestre. Radi čega? Odnosno, radi koga? Poradi Krista, poradi evanđelja. 

Slično trpljenje nije daleko od mnogih od nas. Koliki su za vrijeme komunizma trpjeli, koliki su morali skrivati svoju vjeru, a kada su je pokazivali kako su završavali? Ismijavani i prezirani. A koliki danas neizmjerno trpe u svijetu poradi Krista? Osim toga, koliki danas trpe jer ga ne poznaju?

Potrebno je izaći iz sebe i ne skrivati Boga za sebe i u sebi. Kaže Idite i navijestite mojoj braći... Ovaj čovjek je godinama čekao na krštenje baš zato što su se kršćani bojali primiti ga, bojali su se za svoj život, a kaže Tko izgubi svoj život, pronaći će ga. 

Bila je to jedna poruka za mene. Ja nisam trpjela, ali trpjela je moja obitelj prije mene. Ustvari ja sam privilegirana jer nisam morala trpjeti. Trebala bih biti zahvalna i prihvatiti ovo navještanje koje se ovi ustrašeni kršćani nisu usudili. Iako, da se razumijemo, meni ne prijeti smrt kao njima. Utoliko ima više razloga zašto izaći iz sebe.

Laura Kinsale: Cvijeće u oluji

Flowers from the Storm

Christian je vojvoda od Jervaulxa, zgodan, poročan, opasan zavodnik i raskalašenik. Ipak uza sve to, on je i nadareni matematičar. Jednoga dana cijeli će njegov život pasti u vodu kada doživi moždani udar. Izgubivši moć govora, razumijevanja, svoje motoričke vještine, naći će se zarobljen u sanatoriju gdje ga je obitelj poslala na liječenje, procijenivši da je poludio. Sada još jedino razumije matematičke formule.

Maddy Timms mlada je kvekerica koja je došla u sanatorij kao njegovateljica. Kad ugleda Christiana, sjetit će ga se iz nekoga drugoga života kada je bio razuzdanac i pametan matematičar koji je radio sa njezinim ocem. Ne mogavši povjerovati na što je spao, ona će mu prići i otkriti da čovjek nije lud.

Problem je da je Christian u sanatoriju zlostavljan od strane osoblja i nezadovoljan. No čovjek se ne može pobuniti, a niti ne može pobjeći. Ipak, dogodit će se prilika kada će otići do Londona na suđenje o svojoj slaboumnosti kako bi mu obitelj uskratila upravljanje imovinom. S njime na putu će se naći Maddy koja mu je postala neophodna.

Maddy je pobožna kvekerica. Osuđuje svaku raskoš i razvratnost, a Christiana kao razvratnika prezire. Bolest ga je ponizila, učinila ga ranjivim i donekle dovela u red. Tako uvidjevši da je Christianu potrebna njezina pomoć, ostat će uz njega. Priznajem, nije mi baš dobro sjela cijela ta priča s kvekerima, ali zadovoljna sam s Maddy koja je ostala dosljedna svojoj vjeri.

Uskoro će se između ovo dvoje razviti ljubavna priča koja nije toliko jednostavna za objasniti u nekoliko rečenica, pa neću to ni pokušavati. Samo ću reći da je njihova priča potpuno drugačija od ostalih povijesnih ljubića, pa i mnogo normalnija. Uz to, u nekoliko sam se scena dobro nasmijala. Toplo preporučujem.

Charlotte Rogan: U čamcu

In the Boat

Godina je 1914. Grace i njezin novopečeni suprug Henry otisnuli su se na putovanje u Ameriku. Brod kojim su putovali, potonuo je. Ona se našla u čamcu nasred Atlantika sa 38 drugih putnika. Uskoro će postati jasno kako je čamac prepunjen.

Dvije su struje na tom čamcu za spašavanje. Tu je gospodin Hardie, iskusni mornar koji preuzima vodstvo od samoga početka, te gospođa Grant, koja se čini vrlo sposobnom, pravednom i suosjećajnom ženom. Najzad će se ovo dvoje suprotstaviti, a Grace će morati odabrati jednu stranu.

Od samog početka je očigledno da je Grace preživjela brodolom, da je postala udovicom i da je završila u zatvoru. Ipak prilično je nejasno što se to dogodilo da je Grace završila u zatvoru. Čini se milom, nenametljivom djevojkom. Ipak nije ni blizu požrtvovnoj heroini, ponekad je čak i antipatična.

Kako bi pomogla svojoj obrani, Grace piše iskreni dnevnik o mučnim događajima na moru. U krajnjoj liniji to je svrha ove priče. 

Priča govori o žrtvi i nepravdi. U kojoj mjeri ćemo okrenuti glavu na nepravdu ukoliko smo ugroženi? A čini se da su ljudi sebični, bar što se ove priče tiče.

Kiko Argüello: Kerigma: u barakama sa siromasima: iskustvo nove evangelizacije: missio ad gentes

El Kerigma. En las chabolas con los pobres.

Kiko Argüello je inicijator neokatekumenskog puta, jednog od pokreta koji je nastao u rimokatoličkoj crkvi nakon II. vatikanskog koncila. Kerigma je jedina knjiga koju je Kiko napisao u pedeset godina otkada postoji neokatekumenski put, a napisao ju je na nagovor kardinala Cañizaresa koji je i dao uvod u knjigu.

U knjizi iznosi svoju povijest, te opisuje početke nastanka neokatekumenskog puta. Kao mladić bio je vrlo uspješan slikar, činilo se da živi sređenim životom kakvog mnogi žele za sebe, imao je novac, bio poznat, no u dubini sebe bio je nezadovoljan - iznimno je trpio. Tražeći odgovor na svoje trpljenje došao je do Boga.

Najzad je sa Biblijom i gitarom svojevoljno preselio u barake u predgrađu Madrida gdje su živjeli skitnice, klošari, prostitutke, ljudi koji su živjeli u teškim uvjetima, odbačeni od svih. Ondje je govorio o Bogu, te malo po malo ti ljudi koji su u svojoj biti bili pogani počeli su se preobraćati i postajati kršćanima. S vremenom je nastao neokatekumenski put koji se postepeno proširio po gotovo cijelome svijetu, a danas je to put kršćanske inicijacije za odrasle koji obnavlja i jača njihovu vjeru. Ovaj dio knjige obogaćen je sa crno bijelim fotografijama. 

Osim Kikovog iskustva, u knjizi se nalazi i kerigma o "Tri anđela", za koju je dan teološki komentar kardinala Schönborna. Neću prepričavati kerigmu, samo ću napomenuti kako je vrlo jaka i da vas potičem da je pročitate (posudite, kupite, nije skupa). Ne morate biti na neokatekumenskom putu da bi vas ova riječ potakla.

Na kraju govori o novoj evangelizaciji, koja je poslanje navještanja radosne vijesti poganima, to jest missio ad gentes.  To se čini u područjima gdje su ljudi kršteni i imaju prirodnu religioznost, te u sekulariziranim gradovima gdje je crkva mrtva. Missio ad gentes je kršćanska zajednica koja se sastoji od jednog svećenika i nekoliko obitelji sa brojnom djecom, koji odlaze za Kristom kako bi ga navijestili poganima. Inače, eventualnu dobit koju bi ova knjiga mogla ostvariti namijenjena je za pomoć missio ad gentes u novoj evangelizaciji.

Knjižica se čita vrlo brzo i lako. Možda sam subjektivna jer sam na neokatekumenskom putu, no bilo mi je vrlo zanimljivo čitati Kerigmu. Drugi dio knjige koji se odnosi isključivo na kerigmu, ustvari je kateheza koju Kiko u posljednje vrijeme naviješta na susretima s braćom s neokatekumenskog puta. Ovo me baš oduševilo jer bila sam sudionik jednog od susreta na kojima je iznesena ta kateheza.

Prošle godine održan je međunarodni susret obitelji u Milanu. Na euharistijskom slavlju s papom sudjelovalo je milijun vjernika. O tom se događaju vrlo malo govorilo kod nas, u biti ignoriran je od strane naših medija. Žalosno. Nakon euharistije, obitelji sa neokatekumenskog puta imale su jedan susret gdje smo imali priliku čuti kerigmu o "Tri anđela". U to vrijeme živjela sam jedno razdoblje pustoši kada ništa ne bih čula i baš na tom susretu Bog je dotakao moje srce. Stoga je bilo divno i korisno podsjetiti se.

Francine Rivers: Iskupljenje

Redeeming Love

Kalifornija, sredina 19. stoljeća, sve je puno tragača za zlatom, no rijetki se uspijevaju obogatiti. U toj okolini živi Angel, osamnaestogodišnja prostitutka. Ona više nema snage za život. Već s osam godina bila je prodana u prostituciju, a iz nje se nikada nije uspjela izbaviti. Michael Hosea je pobožni kršćanin koji ima puno povjerenje u Boga da će mu dati dobru životnu družicu. Kada čuje Božji glas da uzme Angel za ženu, on ga bez obzira na svoj razum posluša.

Nakon što je nekim čudom uspije oženiti, ona se neće pokazati pokornom i poniznom ženom. Dapače ona će ga poniziti, pobjeći od njega, opet se dati u prostituciju, a on je neće moći zamrziti. Kad ona pobjegne od njega, on će poći za njom, vratiti je i oprostiti joj sve. Malo po malo ona će se naučiti voljeti ga.

Podijeljena sam oko ovog romana. Koliko mi se svidio, toliko me i nervirao. Tome su krivi glavni likovi koji se ponašaju prilično nerazumno. On je praktički svetac, a ona okorjela grešnica. Svetac ju je zavolio na prvi pogled. Ma neuvjerljivo mi je to na prvi pogled baš zato što je pobožan tip. Ona je previše trpjela u životu i sasvim mi je razumljivo njezino početno ponašanje, no kako se počinje ponašati kasnije mi je začuđujuće.

Ima nekoliko sporednih likova, pa ćemo sporedno pratiti još jednu ljubavnu pričicu. Likovi su većinom crno bijeli. Najdraži mi je kraj kada jedan zlikovac napokon dobije svoje.

Što se tiče kršćanske tematike, ne bih je baš isticala kao što piše na koricama. Knjiga je kršćanska, ali usporedba s biblijskom knjigom proroka Hošee mi se čini pretjeranom. Naravno, ima nekih sličnosti, ali to ni približno nije to.

Veliki plus u mojim očima je roman dobio što ne opisuje eksplicitne scene seksa, osim što spominje da se dogodio. Napokon malo promjene u odnosu na erotske sadržaje koji se nude na gotovo svakoj stranici ostalih ljubića. 

Michi Costa: Kad te tvoj sin zapita: Prenošenje vjere djeci pripovijedanjem Izlaska (Prvi dio)

Quando tuo figlio ti interrogherà 

Kad te tvoj sin zapita je knjižica koja na zanimljiv način pripovijeda Izlazak, povijest spasenja izraelskog naroda. Osim što pripovijeda biblijski tekst na zanimljiv način, ona sadrži i mnoštvo midraša od kojih je većina vezana uz Izlazak.

Knjižica je namijenjena roditeljima i odgojiteljima u vjeri, te je vrlo dobro pomoćno sredstvo u prenošenju vjere.  Pomoću povijesti izraelskoga naroda možemo bolje razumjeti našu vlastitu povijest. Tako, tumačeći Izlazak, možemo govoriti djeci o vjeri i svojem vlastitom iskustvu pronalaženja Boga.

Već sam prije pisala o jednoj knjižici Michija Coste, bio je to Obnovljeni Jeruzalem. No ovoga puta knjižicu nisam čitala za sebe, već za djecu. Mogu reći da su djeca (4-5 godina) bila vrlo zainteresirana. Neprestano su zapitkivala i tražila da im pojašnjavam stvari. Obično bismo čitali prije spavanja, a one večeri kad im ne bih čitala bila su silno razočarana. I ono što je još dodatno zainteresiralo djecu jesu dječji crteži prizora Izlaska.

Iako nisam sve dijelove prenijela djeci, obogatila sam samu sebe i smatram kako je bilo vrlo korisno prenijeti im i samo dio. Druge godine, uvjerena sam, moći će razumjeti više. Uglavnom, zadovoljna sam da sam u ovom moru fikcije, napokon pročitala i nešto kršćanske literature.

Maeve Binchy: U krugu dobrih prijatelja

Circle of Friends

Benny Hogan je obožavana kći jedinica koju roditelji budno paze, dok je Eve Malone siroče koje odgajaju časne sestre. Njih dvije su se povezale u dobi od deset godina i od tada su nerazdvojne. Najprije pratimo kako su se djevojke upoznale u malom irskom mjestašcu Knockglenu, a kasnije širimo krug na Dublin.

Nakon što završe srednju školu, djevojke kreću u svijet. Benny će krenuti na studij u Dublin, a Eve, iako želi to isto, će se morati zadovoljiti pohađanjem tečaja za tajnicu, također u Dublinu. Ipak stvari će se uskoro promijeniti, te će i Eve dobiti priliku studirati.  Na sveučilištu će upoznati nove prijatelje, pa će se krug prijatelja proširiti, a nastat će i neke nove ljubavi. 

U romanu većim dijelom pratimo prvu godinu njihova studija, a u godinu dana se štošta može dogoditi i promijeniti.. Upoznajemo  mnoštvo novih likova u Dublinu i Knockglenu, nekih manje, a nekih više zanimljivih i simpatičnih. 

U krugu dobrih prijatelja bio je moj prvi roman od Maeve Binchy. Uistinu ostala sam ugodno iznenađena. Događa se vrlo rijetko da naletim na nekog autora čiji se romani već godinama objavljuju, da su dobri, a da mi promaknu. Nadam se da se neću razočarati s ostalim njezinim romanima. 

Plus još za kraj - postoji i film Krug prijatelja iz 1995. Roman je prava romančina, ali nisam požalila što sam ga uzela u ruke, a tko ne voli romančine, može pogledati film.

Atle Dyregrov: Tugovanje u djece: Priručnik za odrasle

Grief in Children: A Handbook for Adults

Atle Dyregrov je klinički psiholog i direktor Centra za kriznu psihologiju u Bergenu, u Norveškoj. Već dugi niz godina radi s traumatiziranom djecom, žrtvama rata i obiteljima koje je pogodila smrt djece. U knjizi, koja je priručnik za odrasle, govori kako odrasli, roditelji, nastavnici i ostali mogu pomoći djeci koja tuguju i smanjiti vjerojatnost dugoročnih poteškoća za dijete.

Dječje reakcije na smrt su različite, ovise o dobi i spolu djeteta. Djeca neće jednako reagirati na smrt roditelja, brata ili sestre, te bake ili djeda, prijatelja ili neke druge bliske osobe. 

Njihove prvotne reakcije na vijesti o smrti bliske osobe mogu biti šok i nevjerica, očaj i protest, apatija i osupnutost, pa čak i nastavljanje njihovih uobičajenih aktivnosti. Dječje tugovanje može uključivati tjeskobu, živa sjećanja, poteškoće sa spavanjem, čežnju, ispade gnjeva i bijesa, osjećaje krivnje, stida i samopredbacivanje, poteškoće u školi, regresivna ponašanja, socijalnu izolaciju, fantazije, promjene u karakteru itd. Tugovanje otežava i način kako se odrasli odnose prema smrti, je li smrt bila iznenadna ili očekivana, kakav je bio odnos djeteta s mrtvom osobom. 

Postoji i poglavlje posvećeno skrbi za djecu u situacijama tugovanja i krize. Govori o tome kako priopćiti vijesti o smrti, zatim o sudjelovanju djece u obredima, te o pravilnoj pripremi djeteta za obred. Tu je i poglavlje kako postupati sa smrću u vrtiću i u školi, te najzad poglavlje o terapiji za djecu koja tuguju ili su u krizi koje govori o slučajevima kada se preporučuje što ranije zatražiti profesionalnu pomoć.

Ukratko, važno je otvoreno i iskreno komunicirati s djetetom, dati mu objašnjenja koja su prikladna za njegovu dob; dopustiti pitanja i razgovore (koji će najčešće biti kratki), gledati fotografije, dopustiti odlazak na grob; učiniti gubitak stvarnim sudjelovanjem na sprovodu, posljednjim viđenjem preminulog, te zadržavanjem podsjetnika na pokojnika.

Knjiga sadrži još mnoge upute i savjete. Ja sam ovdje izdvojila samo ono osnovno što mi se učinilo bitnim spomenuti. Iako autor u uvodu govori kako je knjiga prije svega namijenjena za situacije iznenadne smrti, ja sa ne bih složila. Jer tko će ići čitati ovakvu literaturu ako uskoro ne očekuje neki smrtni događaj? Mislim da su rijetki takvi. A jednom kada je smrt već nastupila, nema vremena upustiti se u čitanje. 

Ja sam se uhvatila čitanja sada, neko vrijeme nakon događaja i knjiga mi je pomogla da uvidim da stvarno činim sve što je u mojoj moći da pomognem djeci. Znači ono što sam činila intuitivno je bilo u redu.