Charlotte Rogan: U čamcu

In the Boat

Godina je 1914. Grace i njezin novopečeni suprug Henry otisnuli su se na putovanje u Ameriku. Brod kojim su putovali, potonuo je. Ona se našla u čamcu nasred Atlantika sa 38 drugih putnika. Uskoro će postati jasno kako je čamac prepunjen.

Dvije su struje na tom čamcu za spašavanje. Tu je gospodin Hardie, iskusni mornar koji preuzima vodstvo od samoga početka, te gospođa Grant, koja se čini vrlo sposobnom, pravednom i suosjećajnom ženom. Najzad će se ovo dvoje suprotstaviti, a Grace će morati odabrati jednu stranu.

Od samog početka je očigledno da je Grace preživjela brodolom, da je postala udovicom i da je završila u zatvoru. Ipak prilično je nejasno što se to dogodilo da je Grace završila u zatvoru. Čini se milom, nenametljivom djevojkom. Ipak nije ni blizu požrtvovnoj heroini, ponekad je čak i antipatična.

Kako bi pomogla svojoj obrani, Grace piše iskreni dnevnik o mučnim događajima na moru. U krajnjoj liniji to je svrha ove priče. 

Priča govori o žrtvi i nepravdi. U kojoj mjeri ćemo okrenuti glavu na nepravdu ukoliko smo ugroženi? A čini se da su ljudi sebični, bar što se ove priče tiče.

Kiko Argüello: Kerigma: u barakama sa siromasima: iskustvo nove evangelizacije: missio ad gentes


El Kerigma. En las chabolas con los pobres.

Kiko Argüello je inicijator neokatekumenskog puta, jednog od pokreta koji je nastao u rimokatoličkoj crkvi nakon II. vatikanskog koncila. Kerigma je jedina knjiga koju je Kiko napisao u pedeset godina otkada postoji neokatekumenski put, a napisao ju je na nagovor kardinala Cañizaresa koji je i dao uvod u knjigu.


U knjizi iznosi svoju povijest, te opisuje početke nastanka neokatekumenskog puta. Kao mladić bio je vrlo uspješan slikar, činilo se da živi sređenim životom kakvog mnogi žele za sebe, imao je novac, bio poznat, no u dubini sebe bio je nezadovoljan - iznimno je trpio. Tražeći odgovor na svoje trpljenje došao je do Boga.

Najzad je sa Biblijom i gitarom svojevoljno preselio u barake u predgrađu Madrida gdje su živjeli skitnice, klošari, prostitutke, ljudi koji su živjeli u teškim uvjetima, odbačeni od svih. Ondje je govorio o Bogu, te malo po malo ti ljudi koji su u svojoj biti bili pogani počeli su se preobraćati i postajati kršćanima. S vremenom je nastao neokatekumenski put koji se postepeno proširio po gotovo cijelome svijetu, a danas je to put kršćanske inicijacije za odrasle koji obnavlja i jača njihovu vjeru. Ovaj dio knjige obogaćen je sa crno bijelim fotografijama. 

Osim Kikovog iskustva, u knjizi se nalazi i kerigma o "Tri anđela", za koju je dan teološki komentar kardinala Schönborna. Neću prepričavati kerigmu, samo ću napomenuti kako je vrlo jaka i da vas potičem da je pročitate (posudite, kupite, nije skupa). Ne morate biti na neokatekumenskom putu da bi vas ova riječ potakla.

Na kraju govori o novoj evangelizaciji, koja je poslanje navještanja radosne vijesti poganima, to jest missio ad gentes.  To se čini u područjima gdje su ljudi kršteni i imaju prirodnu religioznost, te u sekulariziranim gradovima gdje je crkva mrtva. Missio ad gentes je kršćanska zajednica koja se sastoji od jednog svećenika i nekoliko obitelji sa brojnom djecom, koji odlaze za Kristom kako bi ga navijestili poganima. Inače, eventualnu dobit koju bi ova knjiga mogla ostvariti namijenjena je za pomoć missio ad gentes u novoj evangelizaciji.

Knjižica se čita vrlo brzo i lako. Možda sam subjektivna jer sam na neokatekumenskom putu, no bilo mi je vrlo zanimljivo čitati Kerigmu. Drugi dio knjige koji se odnosi isključivo na kerigmu, ustvari je kateheza koju Kiko u posljednje vrijeme naviješta na susretima s braćom s neokatekumenskog puta. Ovo me baš oduševilo jer bila sam sudionik jednog od susreta na kojima je iznesena ta kateheza.

Prošle godine održan je međunarodni susret obitelji u Milanu. Na euharistijskom slavlju s papom sudjelovalo je milijun vjernika. O tom se događaju vrlo malo govorilo kod nas, u biti ignoriran je od strane naših medija. Žalosno. Nakon euharistije, obitelji sa neokatekumenskog puta imale su jedan susret gdje smo imali priliku čuti kerigmu o "Tri anđela". U to vrijeme živjela sam jedno razdoblje pustoši kada ništa ne bih čula i baš na tom susretu Bog je dotakao moje srce. Stoga je bilo divno i korisno podsjetiti se.