Amélie Nothomb: Oblik života

Une forme de vie

Bila je ovo čudna knjižica. Da nije bila tako kratka, bila bih odustala.

Dakle, autorica piše u prvom licu. Ona je lik u ovoj priči. Ona je slavna spisateljica. Redovito prima pisma svojih obožavatelja, te često i odgovara na njih. Tako jednoga dani primi pismo Melvina Mapplea, američkog vojnika stacioniranog u Iraku koji traži samo malo razumijevanja. 

Uskoro će se razviti korespondencija koja će obuzeti Amélie. Melvin je stupio u vojsku jer je bio gladan. Nije očekivao da će otići u rat, ali eto - ondje je. Vojska mu je pomogla da stane na noge. Jeo je i napokon je došao na normalnu težinu. No s vremenom, od brojnih pritisaka u ratu, počeo se prejedati. I nije jedini koji to čini. Sad Melvin razlaže sve o svojoj debljini. Nakon nekog vremena, Melvin je prestao pisati,  a Amélie ga bezuspješno pokušava kontaktirati.

Kratka knjiga, brzo se čita, od samog početka sadržaj je sumnjiv. Ubrzo postaje dosadan. Tako sve do posljednje stranice kada sam se napokon malo nasmijala. E to je bilo nešto :D

J. K. Rowling: Prijevremeni izbori

The Casual Vacancy

Naslovnica uistinu bode u oči! Bila je to prava romančina. Naravno, pročitana samo zbog autorice. Ipak, nije to bilo loše čitanje. Samo što je potpuno drugačije od romana o Harryju Potteru. Iako se promovira kao roman za odrasle, vrlo lako bi mogao biti i young adult roman.

Pagford je naoko jedan idiličan gradić, ali kao i svako mjesto i ovo ima tajnu. Fields je pagfordsko silom nametnuto predgrađe. Ondje žive socijalni slučajevi koje bi mnogi Pagfordci rado proslijedili susjednome većem gradu. 

Barry Fairbrother je jedan od mlađih vijećnika u Pagfordu, podrijetlom iz omraženog Fieldsa. Možda je i jedini primjer osobe iz Fieldsa koja je uspjela u životu. Dakako, on se bori da Fields i dalje ostane pagfordsko predgrađe. Međutim, Barry je iznenada preminuo. Jedno je vijećničko mjesto upražnjeno i vrijeme je za prijevremene izbore. 

Moram napomenuti - nije ovo roman o izborima i politici. Čini mi se da je to samo privid, iako će problemi nastati kada započnu kandidature za upražnjeno mjesto. Najzad će biti samo tri kandidata, a iza svakog kandidata stoji njegova obitelj. Ipak, izbore ćemo pratiti samo u pozadini ove priče. U ovome slučaju, djeca će se pokazati kao vrlo značajan faktor u cijeloj priči.

U romanu, autorica progovara o nekoliko socijalnih slučajeva, ovisnostima, obiteljskom nasilju, bullyingu, psihičkim bolestima... Ukratko, navodi nas da poželimo razotkriti tajne njezinih likova. Likova ima mnogo. Priča je realna, nema magijskih rješenja. Kraj priče je tužan, beznadan. I u tom beznađu je autorica, po mome mišljenju, zakazala.

Rosamund Lupton: Poslije svega

Afterwards

Priča započinje Graceinim opisom sportskoga dana u privatnoj osnovnoj školi koju pohađa njezin sin. Sve je bilo savršeno dok škola nije počela gorjeti. Kada je Grace otkrila da je njezina kći Jenny unutra, utrčala je kako bi je spasila.

E sad zanimljivo je kako autorica postavlja radnju. Prvo, kada govori o događajima, obraća se Graceinome suprugu. Pa mu govori, ovo je sad napamet: "ti okrećeš glavu, odlaziš u čekaonicu...". Malo je čudno. Drugo, Grace i Jenny su u komi. One, odnosno njihove duše, komuniciraju. One promatraju što se događa, te nastoje otkriti što se dogodilo. 

Uskoro će se ispostaviti kako je požar bio podmetnut, a netko će pokušati ubiti Jenny.

Praktički ista naslovnica kao i u Sestri. Zanimljivo postavljena priča, a opet na mahove dosadnjikava. Sve u svemu OK. Kraj je prilično zanimljiv, tužan, pa opet sretan, te pruža određenu nadu.

Michael D. O'Brien: Pomrčina sunca

Eclipse of the Sun

Rijetki su romani vrijedni spomena, a ovo je jedan od rijetkih. Iako, da se razumijemo, na mojem ćete blogu naletjeti na sve i svašta, a često i ono što nije vrijedno. No o tome nekom drugom prilikom. Danas o Pomrčini sunca.

Roman je drugi u nizu kršćanskih apoliptičkih romana Michaela D. O'Briena, iz serijala Djeca posljednjih vremena. Nažalost, prvi roman kod nas nije preveden. Čini mi se da bi bio dobar uvod ovome djelu jer govori o događajima koji su prethodili Posljednjim vremenima,  a ujedno i o nekim likovima iz ovog romana.

Sam roman star je već nekih petnaestak godina, ipak bih dodala kako je zadržao na svojoj aktualnosti, a poprilično plijeni pažnju čitatelja. Za razliku od mnogih trilera, ovaj se ne usredotočuje toliko na iznenadnim preokretima u radnji. Oni mu nisu potrebni. A kao kršćanski roman u sebi nosi mnoštvo dobrih poruka. Primjerice jedna koja je bila za mene: moliti časoslov. Dok pratimo radnju susrećemo brojne kršćane, a nešto što je njima zajedničko je bila upravo molitva časoslova. I to je dobro jer napokon sam uzela časoslov u ruke. 

U romanu ćemo susresti mnoštvo različitih ljudi. Katolike, protestante. Svećenike, pastore i njihove župljane. Vjernike, nevjernike. Mlade obitelji s brojnom djecom, narkomane, časne sestre, ubojice. Policiju, tajne službe, novinare, političare. Međutim radnja se vrti oko dječačića Arrowa Delaneyja. 

U Kanadi smo, krajem devedesetih prošloga stoljeća. Arrowljev otac, Nathaniel se zamjerio kanadskoj vladi koja ga optuži da je oteo dvoje djece, ubio jednu osobu, te je najzad ubijen pri pokušaju uhićenja. Oteta djeca bila su njegova djeca, a ubijena osoba nije umrla od njegove ruke. Ipak, to je ono što javnost znade. 

Postoji i jedno obećanje. Nathaniel ima suprugu i još jedno dijete koje živi daleko u jednoj komuni. Nathaniel žarko želi da se Arrow i njegova majka vrate svojoj obitelji. Tu će zadaću dobiti otac Andrej. Uskoro će cijela zemlja biti u barikadama tražeći nestalu djecu i oca Andreja. Otac Andrej će imati mnoge providonosne susrete u potrazi za malenim dječakom. Kad pronađe Arrowa svojim će se očima uvjeriti kako policija uništava cijelo jedno naselje i ljude u njemu, a potom ubija časne sestre koje žive u samostanu u blizini. Jedino Arrowa uspjeva spasiti. Dalek je put do njegove sigurnosti, a na putu će se susresti s nebrojenim opasnostima. Doći će i vrijeme kada će biti uhvaćeni, doći će i vrijeme bijega, a i vrijeme rastanka. Neki likovi će proći mučeništvo, a neki će preživjeti. 

Uza ovu priču o dječaku osvjedočit ćemo se okrutnim ubojstvima nevinih, otmicama ljudi od strane države, medijskoj šutnji, odvratnim eksperimentima na djeci, raznim oblicima terora kojima država pokušava oduzeti ljudima slobodu, sa ciljem da se unište najslabiji, najsiromašniji i oni religiozni kako bi se uspostavio novi društveni poredak. U silnim nevoljama likovi će ići naprijed u silnom strahu, ali sa Gospodinom. 

Za razliku od brojnih djela koja čitam, ovaj nikako nije spadao u kategoriju zabave već istine. Autor u svom pogovoru navodi kako mu nije bila nakana predvidjeti budućnost. S druge strane govori o fiktivnim događajima koji se već sad zbivaju u stvarnosti. 

Na kraju ću reći da je ovo bila jedna divna knjiga. Uskoro počinjem čitati nastavak i nadam se da će nastavak biti dostojan svog prethodnika. 

Maeve Binchy: Poput zvjezdice

Star Sullivan

Star je najmlađe dijete u obitelji Sullivan. Nikad ne stvara probleme, svima želi sve najbolje. Tužno je da se svi svađaju. Njezina je obitelj u velikim problemima. Mama radi non stop, puca od umora. Otac prokocka što god zaradi. Najstariji brat sanja o zdravom životu. Starija sestra sve manje jede, a najmlađi brat neprestano upada u nevolje. Kad bi svi oni bili dobro, Star bi bila presretna.

Tako, jednoga dana Star povjerava probleme mladome susjedu. Čini se da mladić nosi nevolju, ali Star je svejedno zaljubljena u njega. Uslijedit će događaji koji će prodrmati Starinu stvarnost i najzad je vratiti u realnost, a isto to će učiniti čitatelju.

Poput zvjezdice je kratka priča. Zanimljiva, a opet je ne bih ponovno čitala. Mogla je to biti velika priča, da si je Binchy dala truda da je dalje razvije.