Jesper Juul: Vaše kompetentno dijete, Prema novim temeljnim vrijednostima obitelji

Dit kompetente barn

Već nekoliko godina se gledamo, ova knjiga i ja, ali zbog, po meni, neprivlačnih korica, nikad se nismo gledale dulje od nekoliko sekundi. Na preporuku dječjeg psihologa odlučila sam kupiti ovu knjigu Jespera Juula. Nekako sam zavlačila s kupnjom do Sajma knjige u Puli, gdje je bila snižena. Knjiga je trenutno, u Hrvatskoj, u svom trećem izdanju, prevedena je s engleskog jezika, a ne originalnog danskog, te je tvrdo ukoričena.

Čim sam kupila knjigu imala sam velik motiv da je brzo pročitam. Jedan od njih je problematično dijete, a drugi što je Jesper Juul (obiteljski terapeut s tridesetogodišnjim iskustvom) gostovao u Puli s temom "Osobni govor i granice", a ja sam htjela ući  u temu prije predavanja. Naravno, očekivala sam magična rješenja koja će mi pomoći preko noći pokoriti moje neposlušno dijete. No ne ide to baš tako. Umjesto toga, bila sam pozvana preispitati sebe kao roditelja i uvidjeti da moje dijete uistinu jest kompetentno.

Knjiga je podijeljena u osam poglavlja, te broji 263 stranice. Obzirom da sam žurila čitajući, pročitala sam je za dva dana, što je bilo vrlo naporno (napominjem kako knjiga nije naporna), jer ovakvu vrstu literature treba čitati pažljivo. Što više žuriš, to je napornije i teže. Riječ je o važnim informacijama koje treba probaviti i prihvatiti, te o novim pojmovima koje tek treba usvojiti. Predavanje mi je pomoglo da se oslobodim svojih predrasuda.

Juul polazi od stajališta kako mi odrasli smatramo za našu djecu da nisu pravi ljudi od rođenja, to jest da trebamo značajno utjecati na njih odgojem kako bi se mogli ponašati kao pravi i odrasli ljudi. Roditelji i djeca se vole, no obično se međusobno ne odnose jedni prema drugima s ljubavlju. Dijete je kompetentno i vrlo sposobno naučiti nas sve ono što trebamo znati.

Sljedeće stajalište jest kako djeca surađuju, čak i onda kad mi smatramo da su nepodnošljiva. Zatim, djeca nas toliko vole da su u stanju učiniti velike žrtve protiv sebe samih, protiv vlastitog integriteta, jer imaju povjerenja u nas. Juul govori još i o samosvijesti kojoj mi roditelji obično ne pomažemo, ne jer smo loši, nego jer ne znamo. Velik je problem što ne govorimo osobnim jezikom, zaboravili smo ga. Kad govorimo njime djeca uče od nas. Djeca uče kopirajući nas i naše ponašanje. Često tražimo od njih jedno, a pokazujemo im nešto drugo. To vodi osobnoj odgovornosti djeteta. Najzad su tu granice, a granice nisu pravila, to je nešto posve drugo.

Da bi ovo mogli razumjeti, uistinu je potrebno pročitati knjigu. Nema smisla da ja bacam fraze koje je nemoguće pojmiti. Ako ste roditelj, toplo preporučam ovu knjigu Jespera Juula. Mene je obogatila, nadam se kako će to i dalje činiti.

Nema komentara:

Objavi komentar