Otkrovennye rasskazy strannika duhovnomu svojemu otcu
Ispovijesti ruskog hodočasnika svojem duhovnom ocu, prvi su puta obajavljene oko 1870. godine. Da, da, 1870., toliko su stare ove ispovijesti. Pazite, zapisani događaji nisu fikcija, već su to prave ispovijesti. No ne znamo ni točno vrijeme odvijanja ovih događaja, osim što znamo da hodočasnik luta po sibirskim poljanama, a sam hodočasnik nam ostaje anonimac.
No taj anonimac jest hodočasnik i bogotražitelj, kaže za sebe na samom početku da je po milosti Božjoj kršćanin, po djelima grešnik, po zanimanju beskućni hodočasnik najnižeg staleža, koji luta od mjesta do mjesta. A zašto luta? Jer je čuo riječi "Bez prestanka se molite!" (1 Sol 5,17). Kako se možeš bez prestanka moliti, što to znači? To je nemoguće. Ta pitanja su ga toliko zaintrigirala, da je najzad ne pronalazeći odgovora, najprije rasprodao sve što je imao, potom uzeo Bibliju, čislo, nešto dvopeka i malo soli, te krenuo na put.
Nakon što je već dugo putovao napokon je susreo jednog starca koji mu je pomogao otkriti više o neprestanoj molitvi. Riječ je o Isusovoj molitvi ili molitvi srca, koja glasi:
Ova molitva je bila ono što je on tražio. Neprestano ponavljajući ove riječi ustrajno i u poslušnosti. Kako je molio, što je sve doživio i spoznao o molitvi, ne mogu prepričati. Za to je potrebno uzeti knjižicu u ruke te pročitati i sam iskusiti.
Na putu je doživio svega, dobroga i lošega, susreo mnogo ljudi, doživio neopisivu sreću, spoznaje, progonstvo, orobljavanje, napasti, mir, šibanje, oduzetost, ozdravljenje, bio utješen, širio molitvu, živio od providnosti, uistinu kako i sam kaže - bilo je svega, i dobra i zla. Ali u svim tim stvarima, on je uvijek zahvaljivao Bogu.
Malena je to knjiga koju sam sada čitala po drugi put. Mogu reći da mi se prvi put činila nevjerojatnom, ali zanimljivom. A sada sam u njoj otkrila i više od pouke o molitvi. Hodočasnikove ispovijesti su jednostavne i zanimljive, a najzad su u meni stvorile želju za molitvom.
No taj anonimac jest hodočasnik i bogotražitelj, kaže za sebe na samom početku da je po milosti Božjoj kršćanin, po djelima grešnik, po zanimanju beskućni hodočasnik najnižeg staleža, koji luta od mjesta do mjesta. A zašto luta? Jer je čuo riječi "Bez prestanka se molite!" (1 Sol 5,17). Kako se možeš bez prestanka moliti, što to znači? To je nemoguće. Ta pitanja su ga toliko zaintrigirala, da je najzad ne pronalazeći odgovora, najprije rasprodao sve što je imao, potom uzeo Bibliju, čislo, nešto dvopeka i malo soli, te krenuo na put.
Nakon što je već dugo putovao napokon je susreo jednog starca koji mu je pomogao otkriti više o neprestanoj molitvi. Riječ je o Isusovoj molitvi ili molitvi srca, koja glasi:
"Gospodine Isuse Kriste,
smiluj se meni grešniku."
Ova molitva je bila ono što je on tražio. Neprestano ponavljajući ove riječi ustrajno i u poslušnosti. Kako je molio, što je sve doživio i spoznao o molitvi, ne mogu prepričati. Za to je potrebno uzeti knjižicu u ruke te pročitati i sam iskusiti.
Na putu je doživio svega, dobroga i lošega, susreo mnogo ljudi, doživio neopisivu sreću, spoznaje, progonstvo, orobljavanje, napasti, mir, šibanje, oduzetost, ozdravljenje, bio utješen, širio molitvu, živio od providnosti, uistinu kako i sam kaže - bilo je svega, i dobra i zla. Ali u svim tim stvarima, on je uvijek zahvaljivao Bogu.
Malena je to knjiga koju sam sada čitala po drugi put. Mogu reći da mi se prvi put činila nevjerojatnom, ali zanimljivom. A sada sam u njoj otkrila i više od pouke o molitvi. Hodočasnikove ispovijesti su jednostavne i zanimljive, a najzad su u meni stvorile želju za molitvom.
Nema komentara:
Objavi komentar