Kunsten at sige nej med god samvittighed
Znati reći "ne" mirne savjesti, vrlo je tanka knjižica (69 stranica) Jespera Juula. Pročitala sam je u manje od dva sata. Moguće je da sam žurila i da stoga nisam mnogo toga razumijela. Pisana je nešto složenije od onog na što sam navikla. Svakako, nisam je pročitala iz razonode već da umirim svoju roditeljsku savjest. Da, eto ja sam dobar roditelj, čitam literaturu o odgoju djece i roditeljstvu. Da čitam to na silu i ne uživam i ne spoznajem ništa novo. A tko mi je kriv? A tko me sili?
Bila sam vrlo zainteresirana da saznam odgovor kako znati reći "ne" mirne savjesti. Htjela bih magičan recept za sve, a u ovoj tankoj knjižici ga sigurno nisam našla. Zasigurno kriva su i moja pogrešna očekivanja.
Citiram prvu rečenicu iz uvoda:
"- Mogu li danas kasnije ići spavati?
- Ma ti si još mali... a i već si umoran."
Slijedi još nekoliko primjera, a onda zaključak:
"Tko zna što oni zapravo misle? Da, ne ili možda?"
Važno je govoriti i da i ne. Ali biti iskren i svoj, bez pretvaranja, govoriti ono što uistinu misliš. I biti konkretan. Ljudi ne žele nagađati, ne mogu nagađati što mi u stvari mislimo, hoćemo, trebamo, želimo. I još je važno biti slobodan sve to izreći. Eto, tako nekako sam doživjela tu knjižicu.
Nema komentara:
Objavi komentar