Michi Costa: Obnovljeni Jeruzalem: Pripovijest o Tobiji i Sari

Gerusalemme ricostruita

Nećkala sam se trebam li napisati post o ovoj knjižici i konačno došla do zaključka da trebam, to jest, čini mi se da postoji potreba.

Volim čitati romane, prije svega one ljubavne, a potom trilere i krimiće. Inače, nemam želju čitati duhovnu literaturu. Čitanje mi služi za opuštanje i kao zamjena za televiziju. Vrlo rijetko produbljujem svoju vjeru čitajući, a trebala bih, jer znate, prilično sam lijena.

Knjižica Obnovljeni Jeruzalem nije nimalo revolucionarna ni spektakularno napisana. Jednostavna je, čak priprosta, uz gramtičke i pravopisne greške. No ono što ona sadrži, neprocijenjivo je blago koje ne možeš dobiti u svim ljubavnim romanima ovoga svijeta. Na zanimljiv način govori o Tobiji i Sari, njihovim kušnjama, problemima, napastima, o njihovom izbavljenju, životu, o Bogu.

Meni je pomogla početkom Korizme. Nisam imala veliku volju za fiktivnim romanima, stoga nisam ništa čitala u ono vrijeme. Zato je i bila ona dulja pauza u postovima. 

Korizma je vrijeme teških napasti, kada možeš vidjeti sebe i svoje slabosti mnogo više no inače. Mogla sam vidjeti da su kušnje i napasti potrebne u našem životu. Ja sama sam vrlo slaba i bez Boga ne mogu ništa i nikako ne mogu odoljeti napastima. Stoga mi je potrebna molitva koju često zapuštam. I nikako ne smijem zaboraviti da sve što imam ne dolazi od mojih želja, snaga i sposobnosti, već od Boga. Jer već sada, istog ovog trenutka mi sve može biti oduzeto i tko sam onda ja? Dijete Božje koje je potrebno Boga. Bogu hvala na svim spoznajama koje mi daje i na svemu ostalome što ne mogu dokučiti.