Emma Donoghue: Soba

Room

Roman Soba nije nikako ono što sam očekivala da će biti. Potpuno drugačije, u pozitivnom smislu. Mogla bi biti dječja priča, a ujedno je i triler za odrasle. No da odmah na početku razjasnim, roman se malo teže čita, te nikako nije knjiga koja će nas zabaviti i razonoditi.

Dakle, Sobu nam priča Jack, petogodišnjak koji živi u Sobi, tri sa tri, nikada nije bio vani, rodio se u Sobi, ne zna da postoji vani. Ono što Jack zna da postoji su Mama i svi predmeti u Sobi, kao Telka. Postoji i Stari Krampus, ali on dolazi samo po noći i Jack ga nikada nije vidio.

No Jack raste i počinje postavljati pitanja. Majka mu otkriva istinu koja je toliko zapanjujuća, da je dječak ne može shvatiti. Postoji Vanjsko.

Sadržaj je podijeljen u pet dijelova. Prvi dio govori o Sobi i opisuje dnevnu rutinu Jacka i Mame. Zatim slijedi dio u kojem Mama Jacku otkriva istinu o zatočeništvu. Treći dio govori o hrabrom dječaku i bijegu iz Sobe. Četvrti dio opisuje to novo Vanjsko, toliko zbunjujuće za Jacka, te posljednji dio u kojem se Jack mora odvojiti od Sobe, jednom zauvijek.
Nekoliko se tema proteže kroz knjigu. Na prvom je mjestu ljubav majke i djeteta. Potom govori o preobrazbi iz života u Sobi na život u Vanjskom. Je li Vanjsko uistinu bolje od Sobe, kako se nositi sa time? Može li ti nedostajati ono što nikada nisi imao? Tu je i zatočeništvo i seksualno ropstvo. Kako ne poludjeti, kako preživjeti, kako pobjeći, a pokušao si sve? Kakve posljedice ostavlja ropstvo na konačno oslobođene?

Ono što me najviše pogađa u priči može se sintetizirati u nekoliko rečenica Jackove majke:
To masovno divljenje - nisam ja nikakva svetica... Bilo bi mi drago da se ljudi prestanu ponašati kao da smo mi jedini u povijesti preživjeli strahotu... Kad sam se probudila u šupi, mislila sam da nitko nikad nije tako stradao. No činjenica je da roblje nije nikakav novi izum. A tek samice - jeste li znali da samo kod nas u Americi u izolaciji drže više od dvadeset i pet tisuća zatvorenika? Neki tako provedu i više od dvadeset godina... Ljudi trpe u svakojakim tamnicama.

Jednom riječju - trpljenje. To je ono čega se sablažnjavamo. Jer ono što ne znamo ne može nas dotaknuti. Stoga je ovo jedna od onih knjiga koje ne želiš pročitati, a kad je pročitaš ne možeš je zaboraviti.

Nema komentara:

Objavi komentar