La sangre del pelicano
Kad sam vidjela naslovnicu, a potom izdavača, jednostavno sam morala pročitati ovaj roman. Nije to uobičajeni triler, već triler koji u svom sadražaju sadrži nadnaravne sile, prilično je duhovan, kršćanski, a najviše katolički.
U priči pratimo nekoliko radnji koje se odvijaju na različitim lokacijama u svijetu, naizgled nepovezane uskoro će biti povezane.
Prva, rekla bih glavna radnja, smještena je u Rimu. Jedan župnik, Albertino Guiotta, pronalazi u svojoj ispovjedaonici pisamce u kojem ga se obavještava da će netko biti ubijen u određenom parku u određeno vrijeme. Naravno, Guiotta hita do parka, no jedino što pronalazi je obezglavljeni leš kojemu je nemoguće uzeti otiske prstiju. U istrazi na scenu stupa postariji inspektor Luigi Monticone, koji će trebati Guiottinu pomoć zbog demonskih predmeta koji se pojavljuju u istrazi. A tu su i nova ubojstva protiv crkvenih osoba.
U Parizu postaje sve popularnija sekta Glasnika novog svitanja, čiji je vođa Rakshasha. On čini čuda, ozdravlja i uskrišava, a uskoro počinje prijetiti papi. Novinarka Sophie Fromentin ima ga želju raskrinkati kao prevaranta, no ubrzo biva uvučena u njegovu igru u kojoj će biti iskorištena.
Zatim je tu Kina, Kanton. Jedan zapadnjak ulazi u taksi. Sve je tajanstveno. Saznajemo da je zapadnjak biskup koji dolazi ohrabriti neslužbenu crkvu u Kini. No vozač nije uvjeren u njegove namjere, naime on je kantonski biskup, a biskup zapadnjak propustio je dati mu tajni znak po kojem će se definitivno prepoznati. Lažni biskup ubija kantonskoga i odlazi u njihovu katedralu skrivenu u kući jedne udovice. Ondje se nalazi jedan kip Gospe s djetetom Isusom kojega je jedan kineski mučenik donio do Kine u ime pape, a mnogi kineski vjernici potajno hodočaste ondje. Njegov je cilj uništiti kip.
Onda je tu Španjolska, Granada. Prema jednom samostanu u klauzuri često se odvijaju provokacije. Najnoviji događaj se odnosi na ubijene bijele golubiće položene po čitavoj sakristiji. Časna majka vrlo je zabrinuta, a biskup se počinje prilično čudno ponašati. Ona uskoro naslućuje kako je biskupa zamjenio njegov brat blizanac.
I konačno, SAD, New York. Pratimo sastanak Ujedinjenih naroda. Predstavnica Kostarike u svome će se govoru hrabro usprotiviti liberalizaciji pobačaja. Nakon toga će biti naručeno njezino ubojstvo.
Mislim da sam napisala dovoljno o radnji. Za kraj, napisat ću citat rimskog inspektora:
"Nikada u mojemu dugome profesionalnom životu nisam naišao na sličan slučaj, u kojemu ulogu igra nadnaravno i sve otežava. Dok se ovaj čovjek nije pojavio u mojemu životu," energično je pokazao na oca Albertina Guiottu, "moji su se ubojice jedino brinuli da prekinu disanje svojim žrtvama, bez ikakvih mističnih maštarija. Motivi za ubojstvo su se uvijek podudarali s niskostima ljudskog bića - ljubomorom, zavišću, porokom... ali nikada se nisu miješali sa stvarima neba i pakla."
Mislim da se iz svega navedenog može zaključiti da li će vas zainteresirati ova vrsta trilera ili pak neće. Mene je itekako zainteresirala. Arangurenov stil pisanja je bio zanimljiv i jasan. Događaji su bili pomalo uznemirujući, a nekoliko povijesnih činjenica objasnio je u svom romanu govoreći o Sotoni i Crkvi. Da li je to baš tako kako on kaže, nećemo znati. No sve u svemu, poticajan roman.
Nema komentara:
Objavi komentar